Pisac Stevo Grabovac rekao je da svoj roman "Poslije zabave", za kog je dobio NIN-ovu nagradu, ne bi nazvao terapijom, već grabanjem po ranama.

- Kopanje tih starih rana dovodi do još dubljih, koje se dalje inficiraju i prave veći problem. Pisanje o traumama, koje imaju nečeg ličnog u sebi, jeste veliki izazov - rekao je Grabovac u intervjuu nedjeljniku NIN.

Grabovac je dodao da je uviek vjerovao da "književnost mora da zalazi duboko u dubinu tame i mraka, u sfere unutrašnjih previranja i borbi", jer ako to književnost ne radi "čemu je njena poenta?"

Napomenuvši da se zločin opisan u "Poslije zabave" stvarno dogodio, Grabovac je dodao da mu je bila jčinjenica da se "takve stvari uopšte mogu desiti - da neko hladno bez trunke savjesti, na najbrutalniji mogući način ubija napuštenu djecu".

Grabovac je rekao da nije mogao da pomiri u sebi spoznaju da su ta djeca "prepuštena zaboravu, čak i u sopstvenoj smrti", a da zločin nije bio interesantan nijednoj od zaraćenih strana, jer djeca nisu pripadala nikome i bila su žrtva trgovine organima.

Prema njegovim riječima, rane iz prošlosti nas uče da "idemo u potpuno suprotnom civilizacijskom smjeru - idemo u sunovrat", a rješenje velike većine problema je "da počnemo da mislimo i na drugo ljudsko biće". Grabovac je podsjetio da je "poslije Drugog svjetskog rata bilo nezamislivo da će ponovo doći vrijeme da ljudi prave logore i ubijaju druge".

- Neshvatljivo je da ljudsko biće može na najsvirepiji način da muči i ubije drugo ljudsko biće. Nažalost, mi smo tome svjedočili u ratu na prostoru bivše Jugoslavije, gdje postoji neveriovatan broj svirepih zločina. To je pitanje bez odgovora - naveo je pisac.

Grabovac je, između ostalog, ocijenio i da živimo ubrzano, u svijetu u kome svaka vijest traje pet minuta, svako može biti književni kritičar ili bilo što drugo, i "dobili smo slobodu govora koja ne znači apsolutno ništa".

- Zato mene više zanima pitanje šta možemo da promijenimo. Možemo li da mislimo na nekog drugog, a ne samo za sebe...Nadam se da možemo. Želim da vjerujem da u ljudima ima dobrote - naveo je Grabovac.

Navevši da se u svakodnevnom poslu sreće sa ljudima od kojih "većina ima bahat odnos jer su nekulturni", Grabovac je ocijenio da "to potiče iz toga što načelno kultura ne postoji - ne postoji kultura čitanja, gledanja filmova, slušanja muzike".

- Nema više obrazovanja koje će nas naučiti bontonu. Ovde načelno nema više mjesta za kulturu. Kultura je, koliko god mislili da je nebitna, jedna od ključnih stvari, jer čovjek nije na zemlji da bi zadovoljio osnovne potrebe - ocijenio je Grabovac.